Ostavinski postupak korak po korak: koliko traje i šta treba doneti

Posle smrti bliske osobe porodica se, pored svega drugog, suočava i sa pitanjima na koja niko ne zna odgovor iz prve: ko vodi ostavinski postupak, da li treba nešto da se pokrene, koja dokumenta treba skupiti, koliko će sve trajati i šta biva sa stanom, računom u banci ili kreditom koji je ostao. Neizvesnost je najveća baš u prvim nedeljama, kada je i najmanje vremena da se sve to istraži.

Dobra vest je da ostavinski postupak u Srbiji počinje sam, po službenoj dužnosti, i da se u najvećem broju slučajeva završava na jednoj raspravi kod javnog beležnika. Od naslednika zavisi koliko će brzo do te rasprave doći i da li će se na njoj sve rešiti, ili će se postupak razvući zbog dokumenata koja nedostaju ili spora koji je mogao da se predvidi.

Ovaj tekst opisuje ostavinski postupak redom kojim se stvarno odvija: od upisa smrti i smrtovnice, preko ostavinske rasprave i nasledničkih izjava, do rešenja o nasleđivanju, upisa u katastar i poreza. Na kraju su odgovori na pitanja koja naslednici najčešće postavljaju.

Šta je ostavinski postupak i ko ga vodi

Po Zakonu o nasleđivanju zaostavština prelazi na naslednike po sili zakona u trenutku smrti ostavioca. Ostavinski postupak zato ne stvara nasledno pravo, već ga utvrđuje: na njegovom kraju donosi se rešenje o nasleđivanju u kome piše ko su naslednici, šta nasleđuju i u kom delu. To rešenje je isprava na osnovu koje se naslednici upisuju u katastar, preuzimaju novac sa računa, prenose vozilo ili udeo u firmi.

Postupak se ne pokreće zahtevom naslednika. Matičar koji upiše smrt dužan je da izvod iz matične knjige umrlih dostavi ostavinskom sudu, a sud sastavljanje smrtovnice poverava javnom beležniku na čijem je području ostavilac imao poslednje prebivalište. Kada primi smrtovnicu, sud po pravilu poverava i samu ostavinsku raspravu istom javnom beležniku. Beležnik tada postupa kao poverenik suda, po pravilima vanparničnog postupka, a njegova rešenja se pobijaju istim pravnim lekovima kao sudska.

Naslednici, dakle, ne moraju ništa da pokreću, ali mogu mnogo da ubrzaju. Ako se sami jave beležniku kome je predmet poveren i odmah dostave podatke o srodnicima i imovini, smrtovnica se sastavlja potpuna, a rasprava se može zakazati bez dodatnih krugova traženja dokumenata.

Ostavinski postupak korak po korak

Postupak ima tri celine. Prva služi da se utvrdi ko su mogući naslednici i šta je ostalo iza ostavioca, druga da se naslednici izjasne, a treća da se doneta odluka sprovede u javnim knjigama.

Smrtovnica i popis imovine

Smrtovnica je zapisnik koji javni beležnik sastavlja na osnovu podataka od srodnika i lica sa kojima je ostavilac živeo. U nju se unose podaci o ostaviocu, bračnom drugu, deci i ostalim srodnicima koji bi mogli biti pozvani na nasleđe, licima iz testamenta, kao i približna vrednost nepokretne i pokretne imovine. Po mogućnosti se navodi i gde se imovina nalazi, da li ima novca, štednje i hartija od vrednosti, da li je ostavilac imao dugove i da li je ostavio testament, ugovor o doživotnom izdržavanju ili ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života.

Smrtovnica se sastavlja i kada ostavilac nije ostavio nikakvu imovinu. Popis i procenu imovine beležnik vrši na osnovu odluke suda, a prilikom sastavljanja smrtovnice i bez nje, ako to traži naslednik ili legatar. Na izvršeni popis i procenu svaki učesnik može da podnese prigovor u roku od osam dana od prijema zapisnika.

Proglašenje testamenta i ostavinska rasprava

Ako je ostavilac ostavio testament, on se otvara i proglašava, bez obzira na to da li je punovažan i bez obzira na to koliko testamenata ima. Proglašenju mogu da prisustvuju naslednici i druga zainteresovana lica i da traže prepis. Kada postoji testament, na raspravu se pozivaju i sva lica koja bi po zakonu imala pravo na nasleđe.

Na ročištu za raspravljanje zaostavštine utvrđuje se pravo na nasleđe, veličina naslednih delova i pravo na legat, i uzimaju se nasledničke izjave. Uredno pozvani naslednik koji ne dođe i ne da izjavu smatra se da se nasleđa prima, a o njegovim pravima odlučuje se prema podacima kojima beležnik raspolaže. Izjava se može dati i pisano, ali potpis na njoj, kao i na punomoćju, mora biti overen.

Rešenje o nasleđivanju, pravnosnažnost i upis

Kada utvrdi kome pripada pravo na nasleđe, beležnik donosi rešenje o nasleđivanju. Ako se svi naslednici sporazumeju o deobi i načinu deobe, taj sporazum se unosi u rešenje, pa nije potreban poseban ugovor o deobi. Protiv rešenja se može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dostavljanja.

Kada rešenje postane pravnosnažno, javni beležnik ga u roku od 24 sata, po službenoj dužnosti i kroz e-šalter, dostavlja katastru, a katastar ga prosleđuje poreskom organu. Naslednici zato ne podnose sami zahtev za upis nasleđenog stana u katastar, ali je dobro da posle nekoliko nedelja provere list nepokretnosti.

Priprema dokumentacije za ostavinsku raspravu kod javnog beležnika u Beogradu
Najviše vremena se ne gubi na samoj raspravi, već na pribavljanju podataka o imovini: brojeva parcela, ugovora za stanove koji nisu upisani i podataka o računima u bankama.

Koliko traje ostavinski postupak

Trajanje ne propisuje jedan rok, već niz rokova koji teku jedan za drugim. Matičar ima 30 dana od upisa smrti da izvod dostavi ostavinskom sudu, a javni beležnik 30 dana od kada mu je povereno sastavljanje smrtovnice da je dostavi sudu. Zato do prve rasprave u redovnom toku po pravilu prođe nekoliko meseci, a jednostavan predmet sa složnim naslednicima i potpunom dokumentacijom završava se na toj jednoj raspravi.

Postupak se produžava kada naslednici ne mogu da se pronađu ili žive u inostranstvu, kada je imovina neupisana ili je upisana na pokojne pretke, kada postoji više testamenata i, najviše, kada među naslednicima postoji spor o činjenicama. Ako se ne zna da li ostavilac ima naslednike, oni se pozivaju oglasom da se prijave u roku od godinu dana.

Rokovi u ostavinskom postupku. ZVP je Zakon o vanparničnom postupku.
KorakRokPropis
Matičar dostavlja izvod iz matične knjige umrlih sudu30 dana od upisa smrtičl. 92 st. 1 ZVP
Javni beležnik dostavlja smrtovnicu sudu30 dana od kada mu je povereno sastavljanječl. 92 st. 4 ZVP
Prigovor na popis i procenu imovine8 dana od prijema zapisnikačl. 100 ZVP
Prijava nepoznatih naslednika po oglasu1 godina od objavljivanja oglasačl. 116 ZVP
Žalba na rešenje o nasleđivanju15 dana od dostavljanja rešenjačl. 19 ZVP
Dostava pravnosnažnog rešenja katastru24 sata od pravnosnažnostičl. 34 Zakona o porezima na imovinu

Šta treba doneti na ostavinsku raspravu

Deo podataka javni beležnik pribavlja sam iz službenih evidencija, ali podatke o tome šta je ostavilac imao i ko su mu srodnici najbolje i najbrže daje porodica. Na raspravu je dobro doneti sve što imate, makar u kopiji.

Dokumenta i podaci koje treba pripremiti:

  • Lične karte naslednika i njihove adrese, kao i podatke o srodnicima koji bi mogli biti pozvani na nasleđe, uključujući i one koji žive u inostranstvu.
  • Izvode iz matičnih knjiga rođenih i venčanih kojima se dokazuje srodstvo, ako beležnik nije mogao da ih pribavi sam.
  • Original testamenta, ako ga imate, ili podatak gde se nalazi.
  • Za nepokretnosti: adresu, broj katastarske parcele ili list nepokretnosti, a za stan koji nije upisan na ostavioca ugovor o kupovini, rešenje ili drugu ispravu o sticanju.
  • Za vozila: saobraćajnu dozvolu ili registarski broj.
  • Za novac: naziv banke i, ako je poznat, broj računa ili štedne knjižice.
  • Podatke o udelima u privrednim društvima, akcijama i potraživanjima ostavioca.
  • Podatke o dugovima ostavioca: kreditima, pozajmicama i neplaćenim računima.
  • Ugovor o doživotnom izdržavanju ili ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života, ako postoji, jer imovina iz tih ugovora po pravilu ne ulazi u zaostavštinu.
  • Punomoćje sa overenim potpisom, ako umesto naslednika dolazi zastupnik.

Ko nasleđuje kada nema testamenta, a ko ima pravo na nužni deo

Kada testamenta nema, nasleđuje se po zakonskom redu. Prvi nasledni red čine potomci i bračni drug ostavioca, a deca i bračni drug nasleđuju na jednake delove. Ako dete ostavioca ne može ili neće da nasledi, njegov deo na jednake delove nasleđuju njegova deca, pa njihova deca i tako redom. Zakon predviđa i izuzetak: kada ostavilac ima dete kome bračni drug nije roditelj, a imovina bračnog druga je veća od onoga što bi dobio deobom na jednake delove, sud može odlučiti da svako dete nasledi do dva puta više od bračnog druga.

Ako ostavilac nema potomstva, nasleđuje drugi nasledni red: bračni drug dobija polovinu, a drugu polovinu na jednake delove nasleđuju roditelji. Ako roditelj ne može ili neće da nasledi, njegov deo nasleđuju njegovi potomci, odnosno braća i sestre ostavioca.

Kada testament postoji, ostavilac nije mogao slobodno da raspolaže celom imovinom. Nužnim naslednicima pripada nužni deo: potomcima, usvojenicima i njihovim potomcima i bračnom drugu polovina, a ostalim nužnim naslednicima trećina onoga što bi im pripalo po zakonskom redu. Roditelji su nužni naslednici bez dodatnih uslova, dok su braća i sestre, dedovi i babe nužni naslednici samo ako su trajno nesposobni za privređivanje i nemaju nužnih sredstava za život.

Prijem nasleđa, odricanje i ustupanje naslednog dela

Naslednik koji se do okončanja prvostepenog postupka ne odrekne nasleđa smatra se da ga je primio. Isto važi za naslednika koji je raspolagao zaostavštinom ili njenim delom, dok mere preduzete samo radi očuvanja zaostavštine i tekućeg upravljanja nisu prijem.

Odricanje od nasleđa daje se izjavom pred sudom, odnosno beležnikom koji vodi postupak, do okončanja prvostepenog postupka. Može se dati i pred drugim stvarno nadležnim sudom ili pred konzularnim predstavnikom Srbije u inostranstvu. Izjava je neopoziva, ne može biti delimična, ne može biti data pod uslovom ili rokom i daje se samo u svoje ime. Ko se odrekao nasleđa smatra se da nikada nije ni bio naslednik, pa ne odgovara ni za dugove ostavioca. Naslednik koji se nasleđa već primio više se ne može odreći.

Ono što porodice najčešće žele nije odricanje, već da imovina pripadne jednom od naslednika. Odricanje u korist određenog naslednika zakon tretira kao prijem nasleđa uz istovremeno ustupanje naslednog dela, a na odnos između onoga ko ustupa i onoga ko prima primenjuju se pravila o poklonu. Razlika je bitna: običnim odricanjem deo ne prelazi nužno na onoga kome ste ga namenili, već na one koji bi nasledili da vas nema, a to mogu biti i vaša deca.

Izjava o odricanju od nasleđa i ustupanju naslednog dela u ostavinskom postupku
Nasledničku izjavu ne treba davati pre nego što je poznato šta zaostavština obuhvata, uključujući i dugove, jer je izjava o prijemu ili odricanju neopoziva.

Dugovi ostavioca i porez na nasleđe

Naslednik odgovara za dugove ostavioca samo do visine vrednosti nasleđene imovine, a ne svojom imovinom preko toga. Kada je naslednika više, odgovaraju solidarno, svaki do visine vrednosti svog naslednog dela, i to bez obzira na to da li je deoba izvršena. Naslednik koji se odrekao nasleđa za dugove ne odgovara.

Porez na nasleđe ne plaćaju naslednici prvog naslednog reda, bračni drug i roditelji ostavioca. Naslednici drugog naslednog reda plaćaju porez po stopi od 1,5 %, a naslednici trećeg i daljih redova i lica koja sa ostaviocem nisu u srodstvu po stopi od 2,5 %. Naslednik drugog naslednog reda ne plaća porez na jedan nasleđeni stan ako je sa ostaviocem neprekidno živeo u zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana pre njegove smrti.

Kada je rešenje doneo javni beležnik, poresku prijavu za nasleđe ne podnosite sami. Beležnik uz rešenje dostavlja i vaše izjašnjenje o dugovima koje namirujete iz nasleđa i o tome da li smatrate da imate pravo na oslobođenje, pa ta izjašnjenja i dokaze vredi pripremiti pre rasprave.

Kada se ostavinski postupak prekida i ide u parnicu

Ostavinski postupak je predviđen za slučajeve u kojima naslednici nemaju spor o činjenicama. Kada su među njima sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nasleđe, kao što su punovažnost ili sadržina testamenta, srodstvo sa ostaviocem, osnovanost isključenja nužnog naslednika ili to da li se neko odrekao nasleđa, postupak se prekida i stranke se upućuju na parnicu. Isto se dešava kada se naslednici spore da li neka imovina uopšte ulazi u zaostavštinu, i to bez obzira na to da li je spor o činjenicama ili o primeni prava. Parnica po pravilu traje znatno duže od ostavinskog postupka, pa se mnoga od ovih pitanja isplati rešiti dogovorom pre rasprave.

Ako se posle pravnosnažnog rešenja pronađe imovina za koju se nije znalo, zaostavština se ne raspravlja ponovo, već se ta imovina novim rešenjem raspodeljuje prema ranijem rešenju o nasleđivanju. Ako se naknadno pronađe testament ili se javi naslednik koji nije učestvovao u postupku, svoja prava ostvaruju u parnici. Pravo naslednika da zahteva zaostavštinu ne zastareva, ali to ne dira u pravila o održaju, sticanju od nevlasnika i zastarelosti potraživanja.

Česta pitanja

Koliko traje ostavinski postupak?

U jednostavnom predmetu, sa složnim naslednicima i potpunom dokumentacijom, postupak se završava na jednoj raspravi, a do nje u redovnom toku prođe nekoliko meseci, jer matičar i javni beležnik imaju po 30 dana za svoje korake. Postupak traje duže kada su naslednici u inostranstvu, kada imovina nije upisana ili kada postoji spor koji se upućuje na parnicu.

Ko pokreće ostavinski postupak?

Postupak se pokreće po službenoj dužnosti. Matičar dostavlja izvod iz matične knjige umrlih ostavinskom sudu, a sud sastavljanje smrtovnice i ostavinsku raspravu poverava javnom beležniku sa područja poslednjeg prebivališta ostavioca. Naslednici mogu da ubrzaju postupak ako se sami jave beležniku i dostave podatke.

Da li moram da dođem na ostavinsku raspravu?

Ne morate. Ako ste uredno pozvani, a ne dođete i ne date izjavu, smatra se da se nasleđa primate i o vašim pravima se odlučuje prema podacima kojima beležnik raspolaže. Izjavu možete dati i pisano, sa overenim potpisom, ili preko punomoćnika sa overenim punomoćjem.

Mogu li da se odreknem nasleđa u korist brata ili sestre?

Možete, ali pravno to nije odricanje, već prijem nasleđa uz istovremeno ustupanje naslednog dela, na koje se primenjuju pravila o poklonu. Obično odricanje ne vodi nužno do toga da deo dobije brat ili sestra, jer deo prelazi na one koji bi nasledili da vas nema, na primer na vašu decu.

Da li naslednik plaća dugove preminulog?

Samo do visine vrednosti nasleđene imovine. Više naslednika odgovara solidarno, svaki do visine svog naslednog dela. Naslednik koji se odrekao nasleđa za dugove ne odgovara.

Da li se plaća porez na nasleđe?

Naslednici prvog naslednog reda, bračni drug i roditelji ostavioca porez ne plaćaju. Naslednici drugog reda plaćaju 1,5 %, a dalji srodnici i lica koja nisu u srodstvu 2,5 %. Kada rešenje donosi javni beležnik, poreska prijava se ne podnosi posebno, jer podaci stižu poreskom organu preko katastra.

Šta ako se posle rešenja pronađe još imovine?

Zaostavština se ne raspravlja ponovo. Naknadno pronađena imovina raspodeljuje se novim rešenjem, prema ranijem rešenju o nasleđivanju. Naknadno pronađen testament ili naslednik koji nije učestvovao u postupku ostvaruju svoja prava u parnici.

Šta ako preminuli nije ostavio nikakvu imovinu?

Smrtovnica se i tada sastavlja, ali se raspravljanje zaostavštine obustavlja. Ako je ostala samo pokretna imovina, rasprava se sprovodi samo ako je neko od pozvanih na nasleđe zatraži, a to pravo ostaje i posle obustave.

Povezano na sajtu

Pročitajte i

Donesite podatke koje imate o imovini i srodnicima, makar i nepotpune. Na jednom sastanku utvrđujemo šta nedostaje za raspravu, da li postoji rizik od spora među naslednicima, kako da se imovina rasporedi bez nepotrebnog poreza i kakvu nasledničku izjavu je za vas najbolje dati.

Nasledno pravo →
← Svi članci
WhatsApp
+381 64 4100040