Pismo osiguravajućeg društva u kome piše da zahtev nije osnovan, ili ponuda koja ne pokriva ni polovinu računa za popravku, za većinu ljudi deluje kao konačna odluka. Nije. Odluka osiguravača je stav jedne strane u ugovornom odnosu, a ne presuda. Zakon mu nameće rokove, obavezu da odluku obrazloži i obavezu da isplati deo koji nije sporan, a oštećenom ostavlja više načina da tu odluku ospori.
Osiguranja najčešće odbijaju ili umanjuju naknadu iz nekoliko istih razloga: kasna prijava štete, isključenja iz uslova osiguranja, osporena veza između događaja i povrede, doprinos oštećenog ili procena štete po internim tabelama. Neki od tih razloga su zakoniti i teško se obaraju. Drugi su u suprotnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima i ne bi izdržali ni prvu proveru pred sudom.
Ovaj tekst se nadovezuje na naš vodič o naknadi štete posle saobraćajne nezgode i namenjen je onima koji su odgovor osiguranja već dobili, bilo da je reč o autoodgovornosti, kasku, osiguranju stana ili osiguranju od posledica nezgode. Objašnjava kako da pročitate odluku, koje rokove osiguravač mora da poštuje, kako se piše prigovor, šta može Narodna banka Srbije, kada je tužba pravi izbor i u kom roku pravo zastareva.
Osiguranje je odbilo ili umanjilo odštetu: prvo pročitajte odluku
Odgovor osiguravača može biti jedno od tri: potpuno odbijanje, delimično priznanje uz ponudu nižu od zahteva ili izostanak bilo kakvog odgovora. Svaki od njih otvara drugačiji put, pa je prvi korak da precizno utvrdite u kojoj ste situaciji.
Kod potpunog odbijanja osiguravač mora da navede razlog. Ako u dopisu piše samo da nema osnova za naknadu, bez pozivanja na konkretnu odredbu uslova osiguranja ili na utvrđene činjenice, odluka ne ispunjava zahtev obrazloženja i to je prvi argument u prigovoru. Odluka o odštetnom zahtevu mora da sadrži i pouku o pravu na prigovor, što propisuje odluka Narodne banke Srbije o postupku po prigovoru korisnika usluge osiguranja.
Kod delimičnog priznanja važno je znati da prihvatanje nespornog dela ne znači odricanje od ostatka. Rizik je isključivo u dokumentu koji potpisujete. Ako ponuda dolazi uz izjavu o konačnom obeštećenju, odnosno izjavu da nemate daljih potraživanja po istom osnovu, potpisom zatvarate ceo predmet, uključujući i posledice koje se ispolje kasnije.
Rokovi u kojima osiguranje mora da odgovori i isplati štetu
Kod obaveznog osiguranja od autoodgovornosti rokove propisuje Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju i oni su kratki. Osiguravač ima 14 dana od prijema odštetnog zahteva da utvrdi osnov i visinu, dostavi obrazloženu ponudu i isplati naknadu. Ako zahtev nije potpun, u roku od osam dana mora pisano da zatraži dopunu dokumentacije. Kada u roku od 14 dana nije moguće utvrditi osnov i visinu, rok se produžava na 45 dana za štetu na stvarima i na 90 dana za štetu na licima, uz obavezu da se naknada isplati u daljem roku od 14 dana. Ako oceni da osnova za naknadu nema, o tome vas mora pisano i obrazloženo obavestiti u roku od osam dana od tog utvrđenja.
Kod dobrovoljnih osiguranja, kao što su kasko, osiguranje stana ili osiguranje od posledica nezgode, primenjuje se Zakon o obligacionim odnosima. Osiguravač je dužan da isplati naknadu u ugovorenom roku koji ne može biti duži od četrnaest dana od kada je obavešten o osiguranom slučaju. Ako je za utvrđivanje obaveze ili iznosa potrebno izvesno vreme, rok teče od dana kada su obaveza i iznos utvrđeni.
U oba režima važi pravilo koje se u praksi često zaboravlja: kada ponuđeni iznos ne odgovara vašem zahtevu, osiguravač je dužan da isplati nesporni deo na ime predujma. Kod autoodgovornosti to je njegova obaveza u istim zakonskim rokovima, a kod dobrovoljnih osiguranja nesporni deo se isplaćuje na vaš zahtev. Prihvatanje predujma ne utiče na pravo da potražujete sporni deo.
| Situacija | Rok | Propis |
|---|---|---|
| Zahtev nije potpun, osiguravač traži dopunu | 8 dana od prijema zahteva | čl. 25 st. 2 ZOOS |
| Osnov i visina nisu sporni: ponuda i isplata | 14 dana od prijema zahteva | čl. 25 st. 1 ZOOS |
| Šteta na stvarima uz dodatno utvrđivanje | 45 dana, pa isplata u daljih 14 dana | čl. 25 st. 3 ZOOS |
| Šteta na licima: povrede, smrt, narušeno zdravlje | 90 dana, pa isplata u daljih 14 dana | čl. 25 st. 3 ZOOS |
| Mala šteta, zahtev ispod 1.000 evra uz dokaze | 8 dana od prijema zahteva | čl. 27 ZOOS |
| Kasko, imovina, nezgoda i druga dobrovoljna osiguranja | ugovoreni rok, najduže 14 dana od obaveštenja ili od utvrđivanja obaveze | čl. 919 ZOO |

Zašto osiguranje ne priznaje štetu: najčešći razlozi i koji ne drže vodu
Razlog naveden u odluci je tačka oko koje se vodi cela dalja rasprava. Većina uobičajenih razloga ima uporište u zakonu, ali se često primenjuje šire nego što zakon dozvoljava.
Kasna prijava štete
Zakon o obligacionim odnosima obavezuje osiguranika da osiguravača obavesti o osiguranom slučaju najkasnije u roku od tri dana od kada je za njega saznao. Posledica propusta, međutim, nije gubitak prava. Osiguranik je dužan da osiguravaču naknadi štetu koju je ovaj zbog kašnjenja imao, a odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu zato što osiguranik posle nastupanja osiguranog slučaja nije izvršio neku obavezu zakon izričito proglašava ništavim.
Odbijanje zahteva samo zato što je šteta prijavljena četvrtog ili desetog dana zato po pravilu ne stoji. Drugačije je ako je kašnjenje stvarno onemogućilo da se šteta utvrdi, na primer ako je oštećena stvar u međuvremenu popravljena ili bačena, pa osiguravač više ne može da proveri ni uzrok ni obim.
Isključenja iz uslova osiguranja
Osiguravač je dužan da naknadi štete nastale slučajno ili krivicom osiguranika, osim ako je njegova obaveza za određenu štetu izričito isključena ugovorom. Isključenje mora biti jasno navedeno u uslovima koji su deo vašeg ugovora. Proverite koja verzija uslova važi za vašu polisu, da li ste te uslove dobili i da li se navedeno isključenje zaista odnosi na vaš događaj, a ne samo na sličan. Nejasna formulacija ne bi trebalo da se tumači na štetu osiguranika.
Podosiguranje i procena vrednosti
Ako je vrednost osigurane stvari na početku perioda osiguranja bila veća od svote osiguranja, naknada se srazmerno umanjuje, osim ako je ugovoreno drugačije. To je zakonit osnov za umanjenje, ali proračun mora biti tačan: stvarna vrednost se utvrđuje za početak perioda osiguranja, a ne paušalno i naknadno. Slično važi za umanjenje zbog amortizacije i za cene delova i rada u kalkulaciji, koje se mogu osporiti nezavisnom procenom ili predračunom ovlašćenog servisa.
Netačna prijava rizika pri zaključenju ugovora
Kada je ugovarač nenamerno dao netačan ili nepotpun podatak, a šteta nastane pre nego što se to otkrije, naknada se ne gubi, već se smanjuje u srazmeri između plaćene premije i premije koja bi odgovarala stvarnom riziku. Poništenje ugovora, koje vodi gubitku naknade, dolazi u obzir tek kod namerne netačne prijave ili prećutkivanja okolnosti zbog kojih osiguravač ne bi ni zaključio ugovor, i to samo ako ugovaraču u roku od tri dana od saznanja izjavi da namerava da koristi to pravo.
Osporena uzročna veza i doprinos oštećenog
Kod šteta na licima osiguravač najčešće osporava vezu između događaja i povrede, posebno kada lekarski pregled nije obavljen istog dana, ili ističe da je oštećeni doprineo šteti. Oba prigovora moraju biti dokazana, a ne samo navedena. Kod autoodgovornosti osiguravač oštećenom ne može da ističe prigovore koje ima prema svom osiguraniku zbog kršenja zakona ili ugovora, na primer da je vozač bio pod dejstvom alkohola ili bez dozvole. To je pitanje između osiguravača i njegovog osiguranika i ne umanjuje vaše pravo.
Prigovor osiguravajućem društvu: kako se piše i u kom roku stiže odgovor
Prigovor je prvi formalni korak i ne treba ga preskakati, jer je uslov za postupak pred Narodnom bankom Srbije. Podnosi se pisano, u poslovnici društva, poštom ili elektronski, preko sajta ili imejl adrese koju društvo objavljuje za prigovore. Društvo je dužno da izda potvrdu o prijemu, a elektronski prigovor mora odmah da potvrdi. Usmeni prigovor društvo nije dužno da razmatra, pa razgovor sa referentom ne zamenjuje pisani prigovor.
Rok za odgovor je 15 dana od prijema prigovora. Društvo ga može produžiti za najviše još 15 dana iz razloga koji ne zavise od njega, ali vas o tome mora obavestiti u prvobitnom roku i navesti krajnji datum odgovora.
Dobar prigovor sadrži:
- Broj štete, broj polise i datum odluke koju osporavate.
- Tačno navedeno šta osporavate: osnov, visinu ili oba, i za koji iznos.
- Odredbu uslova osiguranja ili zakona na koju se osiguravač pozvao i razlog zbog kog se ona ne odnosi na vaš slučaj.
- Dokaze koje osiguravač nije imao ili ih nije uzeo u obzir: račune, nezavisnu procenu, fotografije, medicinsku dokumentaciju, izjave svedoka.
- Jasan zahtev: preispitivanje odluke, isplatu određenog iznosa ili odmah isplatu nespornog dela.
Pritužba Narodnoj banci Srbije i posredovanje
Ako niste zadovoljni odgovorom na prigovor ili ga niste dobili u roku, možete se obratiti Narodnoj banci Srbije, koja vrši nadzor nad društvima za osiguranje. Rok je šest meseci od prijema odgovora, odnosno od isteka roka za odgovor. Pritužba se podnosi pisano, poštom ili preko sajta Narodne banke, a uz nju se dostavljaju prigovor, odgovor društva i dokumentacija. Narodna banka odgovara najkasnije u roku od tri meseca, a u složenijim predmetima taj rok može da produži za još najviše tri meseca. Postupak je besplatan.
Narodna banka neće razmatrati pritužbu ako prethodno niste podneli prigovor društvu, ako je rok istekao ili ako je o istom spornom pitanju pokrenut sudski spor ili je on pravnosnažno okončan. Redosled je zato važan: kada jednom podnesete tužbu, ovaj put se zatvara.
Pored pritužbe postoji i posredovanje pred Narodnom bankom. Pokreće se predlogom jedne strane koji druga strana prihvati, poverljivo je i hitno i sprovodi se bez naknade, s tim da svaka strana snosi svoje troškove, uključujući troškove advokata. U posredovanju se ne izvode dokazi veštačenjem i ne preispituje se nalaz veštaka ili drugog stručnog lica, pa je pogodno za sporove o tumačenju uslova i o iznosu, a manje za sporove o tome koliko je povreda teška. Sporazum postignut u posredovanju ima snagu izvršne isprave ako sadrži klauzulu izvršnosti i potpise overene kod suda ili javnog beležnika.
Tužba protiv osiguravajućeg društva
Kada prigovor ne uspe, a iznos spora opravdava troškove, tužba je jedini način da o visini naknade odluči neko ko nije strana u sporu. Kod osiguranja od odgovornosti, uključujući autoodgovornost, oštećeni ima sopstveno pravo prema osiguravaču odgovornog lica i tuži ga neposredno. Kod dobrovoljnih osiguranja tuži se osiguravač sa kojim je zaključen ugovor.
Prednost parnice je u tome što sud visinu štete utvrđuje na osnovu nalaza nezavisnog sudskog veštaka i prema kriterijumima sudske prakse, a ne prema internim tabelama osiguravača. Kod šteta na licima ti kriterijumi su po pravilu znatno povoljniji od vansudskih ponuda. Na dosuđeni iznos teče zakonska zatezna kamata, a strana koja izgubi spor naknađuje drugoj strani troškove postupka, srazmerno uspehu u sporu.
Nedostaci su trajanje i neizvesnost. Postupak sa veštačenjem često traje duže od godinu dana, a ako se pokaže da je osiguravač imao osnov za svoju odluku, troškovi padaju na vas. Zato se pre tužbe radi realna procena: koliko zahtev vredi prema sudskoj praksi, kolika je razlika u odnosu na ponudu i koliko su jaki dokazi. Nesporni deo možete primiti i pre tužbe, pa u parnici tražiti samo razliku.

Zastarelost potraživanja iz osiguranja
Pravo na naknadu ne traje neograničeno, a rokovi se razlikuju prema tome da li potražujete iz svog ugovora o osiguranju ili kao oštećeni od osiguravača onoga ko vam je štetu naneo.
Rokovi koje treba imati u vidu:
- Potraživanja iz ugovora o osiguranju života zastarevaju za pet godina, a iz ostalih ugovora o osiguranju, uključujući kasko i osiguranje imovine, za tri godine. Rok se računa od prvog dana posle isteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo.
- Ako dokažete da niste znali da se osigurani slučaj dogodio, rok teče od dana saznanja, ali potraživanje u svakom slučaju zastareva za pet godina, odnosno za deset kod osiguranja života, računajući od dana od koga bi se rok inače računao.
- Neposredan zahtev oštećenog prema osiguravaču odgovornog lica, na primer kod autoodgovornosti, zastareva u istom roku kao i zahtev prema samom štetniku: tri godine od saznanja za štetu i za lice koje ju je prouzrokovalo, a najkasnije pet godina od nastanka štete.
- Prepiska sa osiguravačem i pritužba Narodnoj banci ne zamenjuju tužbu. Kada se rok približava, zastarelost se prekida radnjom koju zakon za to predviđa, pre svega tužbom, a ne čekanjem ishoda pregovora.
Šta da uradite odmah posle negativnog odgovora
Najveći deo novca u ovim predmetima ne gubi se zbog loših argumenata, već zbog potpisa i propuštenih rokova. Zato je redosled prvih koraka važniji od same rasprave sa osiguranjem.
Redosled koraka posle odbijanja ili niske ponude:
- Ne potpisujte izjavu o konačnom obeštećenju dok ne proverite da li ponuda obuhvata sve vidove štete.
- Zabeležite datum kada ste primili odluku i sačuvajte koverat ili imejl.
- Zatražite kopiju dokumentacije na kojoj je odluka zasnovana.
- Uporedite navedeni razlog sa uslovima osiguranja i sa pravilima opisanim u ovom tekstu.
- Zatražite isplatu nespornog dela naknade.
- Podnesite pisani prigovor i ostavite sebi dovoljno vremena za dalje korake.
- Proverite kada ističe zastarelost i, ako je spor veći, zakažite konsultacije pre pritužbe ili tužbe.
Česta pitanja
Osiguranje je odbilo moj zahtev. Da li je odluka konačna?
Nije. Odluka osiguravača je stav jedne ugovorne strane. Možete podneti prigovor društvu, zatim pritužbu Narodnoj banci Srbije ili predlog za posredovanje, a do isteka zastarelosti i tužbu sudu. Odluka mora da bude obrazložena i da sadrži pouku o pravu na prigovor.
U kom roku osiguranje mora da isplati štetu?
Kod autoodgovornosti u roku od 14 dana od prijema zahteva ako osnov i visina nisu sporni. Kada je potrebno dodatno utvrđivanje, rok je 45 dana za štetu na stvarima i 90 dana za štetu na licima, uz isplatu u daljih 14 dana. Kod dobrovoljnih osiguranja rok je ugovoren, ali ne može biti duži od 14 dana od obaveštenja o šteti, odnosno od utvrđivanja obaveze.
Da li gubim pravo na naknadu ako sam štetu prijavio posle tri dana?
Po pravilu ne. Zakon predviđa da osiguranik u tom slučaju odgovara osiguravaču za štetu koju je ovaj zbog kašnjenja imao, a ugovorne odredbe o gubitku prava zbog neispunjenja obaveza posle osiguranog slučaja su ništave. Problem nastaje ako je kašnjenje onemogućilo da se utvrdi uzrok ili obim štete.
Ako prihvatim deo naknade, mogu li da tražim ostatak?
Možete, ako ne potpišete izjavu o konačnom obeštećenju. Isplata nespornog dela na ime predujma ne utiče na pravo da potražujete sporni deo, a kod autoodgovornosti osiguravač je dužan da taj deo isplati u zakonskim rokovima.
Koliko košta pritužba Narodnoj banci Srbije?
Postupak po pritužbi i posredovanje pred Narodnom bankom su besplatni. Svaka strana snosi samo svoje troškove, na primer troškove advokata ako ga angažuje. Pritužba se podnosi u roku od šest meseci od odgovora društva na prigovor, odnosno od isteka roka za taj odgovor.
Mogu li odmah da tužim osiguranje?
Kod autoodgovornosti, ako osiguravač ne odgovori, tužba podneta pre isteka 90 dana od prijema odštetnog zahteva smatra se preuranjenom. Kod dobrovoljnih osiguranja tužba dolazi u obzir kada osiguravač odbije zahtev ili ne isplati u roku. Imajte u vidu da posle podnošenja tužbe Narodna banka više ne razmatra pritužbu o istom pitanju.
Da li mi treba advokat za prigovor osiguranju?
Za jednostavan spor o iznosu prigovor možete napisati i sami. Advokat ima smisla kada je iznos veći, kada su u pitanju povrede, kada se osiguravač poziva na isključenje iz uslova ili na netačnu prijavu rizika i kada se približava zastarelost. U predmetima naknade štete moguće je ugovoriti i nagradu po uspehu.
Pošaljite nam odluku osiguravača, polisu sa uslovima i dokumentaciju koju imate. Na jednom sastanku procenjujemo da li je razlog za odbijanje ili umanjenje zakonit, koliko realno vredi vaš zahtev i koji je sledeći korak: prigovor, posredovanje ili tužba. U predmetima naknade štete moguće je ugovoriti i nagradu po uspehu.